Ovo je tekst koji je originalno objavljen na blogu Bibliovca u siječnju 2016. godine. Sasvim slučajno sam ga, prebrojavajući recenzije napisane od kraja 2015. godine, pronašla i odlučila da bi ga trebalo uskrisiti. 

Dakle, 21.1.2016. godine objavih ovo:

Ne sjećam se kad sam zadnji put pogledala nešto na TV-u, onako lijepo, u komadu. Otkad imamo malenog, čak i dvadesetminutne epizode serije “The Big Bang Theory” gledamo u 3-4 navrata.

No, maleni se sinoć smilovao i bio prekrasno dijete, a nama je baš lijepo sjeo ovaj film koji – skandalozno priznanje – nisam do sada nikada još pogledala. Niti sam – još skandaloznije priznanje – pročitala knjigu. I sada mi je – naaaajskandaloznije priznanje danas – drago što to nisam napravila. 🙂

Mislim da je dobro što će me sve to susresti tek sada kada imam 30 i nešto godina u dupetu. 🙂

Već nakon prvih 30-ak minuta filma, znala sam da imam negdje u mobitelu savršenu sliku za sve one nezaboravne rečenice Don Corleonea. :’D Evo, jutros sam brzinski smontirala na fotke ono što sam gledajući film montirala u glavi. 🙂

Welcome to the family!

Thank you very much.

🙂